Intervju: Čedomir Vitkovac (Budućnost)

Posebnu naklonost probirljiva košarkaška publika u Podgorici uvijek je davala beskompromisnim borcima, koji nisu umirali u ljepoti, ali čiji je učinak uvijek bio možda i presudan za velike rezultate kluba. Takav slučaj bio je sa Željkom Topalovićem, nakon njega sa Milenkom Topićem, a posljednji primjer je - Čedomir Vitkovac. Momak rođen u Kruševcu, odrastao u Crvenoj zvezdi, a zvijezde dotakao u Partizanu, drugi put u karijeri nosi dres Budućnosti. I debelo ga natapa znojem. Na parketu ostavlja i posljednji atom snage, pa i ne čudi što su ga gledaoci u više navrata ove godine nagrađivali ovacijama prilikom izlaska sa terena. Vitkovac je i po statističkim pokazateljima jedan od najzaslužnijih igrača Budućnost Volija u jednoj od najboljih sezona u istoriji kluba. U ABA ligi je odigrao 25 mečeva, na terenu proveo 665,3 minuta, postigao 257 poena, imao 126 skokova i 27 ukradenih lopti. Nad njim je napravljeno 117 faulova, a on je skrivio 83 lične greške. U svim tim kategorijama je prvi u ekipi i u ABA ligi i u Evrokupu, s tim da su u drugom po kvalitetu evropskom takmičenju sljedeće brojke: na 14 utakmica odigrao je ukupno 407,48 minuta, postigao 154 poena, uhvatio 58 lopti, ukrao 20, napravio 53 lične greške i iznudio 69 prekršaja protivničkih igrača. To dovoljno govori o njegovom doprinosu plasmanu na finalni turnir ABA lige, te među osam najboljih timova u Evrokupu.

Ostvarili ste jedan od najboljih rezultata u istoriji kluba, imate puno razloga da budete zadovoljni.
Zaista imamo razloga da budemo zadovoljni svime što smo ostvarili ove sezone. Spremamo se i za final-four, želimo da ga odigramo na pravi način, da još jednom pokažemo da igramo dobru košarku ove godine.

Jeste li očekivali ovakav rezultat na startu sezone?
Osnovni cilj je bio plasirati se u prvih šest ekipa, ali išli smo iz utakmice I tu utakmicu, spremali se za svakog protivnika maksimalno i na kraju krajeva to nas je dovelo ovdje gdje jesmo.

Makabi vas je savladao u Podgorici, apsolutni je favorit u polufinalu, igra na svom terenu, a malo je nedostajalo da prodje i na finalni turnir Evrolige. Sta očekujete?
Pa dobro, nema tu mnogo priče. Kažem, spremamo se da odigramo dobar meč, da pokažemo da možemo da odigramo kvalitetno i na strani, i protiv takvog protivnika. Sigurno da neće biti nimalo lako, ali stvarno želimo da se prikažemo u najboljem mogućem svijetlu.

Koji je recept bio za dobar rezultat ove sezone – dobar rad, dobra odbrana, dobra atmosfera?
Iskreno, mislim da je sve ostvareno timskim radom, a na kraju krajeva svi su isticali tu našu timsku igru. Mislim da smo i mi pokazali ove godine šta znači košarka kao sport, da je košarka prije svega timska igra, a ne igra individualaca i mislim da smo to ove godine stvarno do perfekcije odigrali.

Ostvarili ste veliki uspjeh i u Evrokupu…
Igrali smo sjajno, to niko nije očekivao. Plasirali smo se u osam najboljih ekipa Evrokupa, ali naišli na jednu izuzetno jaku Valensiju koja dolazi iz najjače lige u Evropi. Ogroman uspjeh je i to što smo ih dobili kući. Sigurno na strani nijesmo odigrali dobar meč, ali je bilo nekih razloga za to, nismo bili u punom sastavu. Ali opet mislim da je napravljen izuzetan uspjeh.

Imate li za čim da žalite na oba fronta?
Nemamo, što se tiče rezultata to je stvarno izuzetan uspjeh. Teško da je moguće bolje, ali ove godine urađene su i velike stvari u promociji nekih mladih igrača, posebno nekih domaćih igrača. Mislim da su neki igrači pokazali da mogu da nose dres i Budućnosti i crnogorske reprezentacije u nekom narednom periodu.

Možda je falilo malo više publike?
Pa dobro, kako su rezultati bili bolji i publika je sve više i više dolazila. U bitnim mečevima ljudi su nas podržali. Stvarno mislim da ovaj klub zaslužuje mnogo veću podršku od svih ljudi u ovom gradu i ovoj državi.

U domaćoj ligi ne bi trebalo da bude problema?
Pa ne bi smelo, tu smo apsolutni favoriti i to jednostavno samo treba dokazati na terenu.

Drugi put si u Podgorici, prvi put je bilo sjajno, ovog puta čini se još bolje?
Moj prvi cilj svuda gdje igram je da se uklopim, da pomognem da ekipa ostvari što bolji rezultat. Tako sam vaspitan i mislim da svaki igrač treba da traži neku svoju ulogu. Prvi put je stvarno bilo odlično, tad smo bili peti u Jadranskoj ligi i ostvarene su kvalifikacije za Evroligu. Ove godine smo napravili još veći timski uspjeh, prije svega zahvaljujući fanatičnom radu trenera Radonjića i svih igrača.

Svoje zalaganje pokazao si i kroz broj faulova, koje si ti napravio ali i koji su napravljeni nad tobom. U obje kategorije si u vrhu statistike.
To nisam znao, ali dobro, moja igra je sa dosta kontakata i mislim da je to neki produkt svega toga.
Imao si najveću minutažu, odigrao si maksimalan broj utakmica, postigao najviše poena, statistika ti je sjajna…
Stvarno mi je srce puno kad ekipa ostvari neki svoj maksimum, jer ipak je ekipni uspjeh uvijek na prvom mjestu. Igrao sam prije u nekim ekipama gdje sam imao daleko, daleko manji učinak, ali stvarno sam se osjećao korisnim, imao sam neku svoj ulogu, uvijek sam se trudio u karijeri da se uklopim u svaku ekipu i na bilo koji način doprinesem ekipi i uspjehu.

Iz Partizana nije problem doći u Budućnost, ali iz Budućnosti dalje... Ima li ponuda?
Imam ugovor i dogodine, tako da ne razmišljam mnogo o tome. U ovom poslu ide se iz godine u godinu, pa treba da sjednemo na kraju i vidimo koliko smo zadovoljni jedni drugima. Sigurno da sam ovdje stvarno zadovoljan i što se mene tiče sve je OK.

Kako je živjeti u Podgorici?
Pa dobro, lijepo je. Nemamo puno vremena za neke tzv. vannastavne aktivnosti, ali dobro, imam malog klinca i supruga mi je već drugi put u drugom stanju, pa sve slobodno vrijeme provodim sa njima. Njima je ovdje izuzetno prijatno, a samim tim i meni.
Jedan si od rijetkih koji je promijenio crveno-bijeli za crno-bijeli dres.

Kako si se osjećao kada si prvi put igrao za Partizan protiv Zvezde?
Igrao sam na svim stranama bivše Jugoslavije i nosim neka različita iskustva iz svega toga. Bio sam u Zvezdi tri godine. Stvarno su mi bile fenomnalne te tri godine, možda i najbolje u karijeri. Ja sam iz Kruševca i bio je to baš nevjerovatan prelazak u veliku Crvenu zvezdu. Dobio sam veliku šansu i izuzetno sam zahvalan svima u klubu. Iako sam veliki Partizanovac, Zvezda će uvijek biti u mom srcu jer mi je puno dala. Naravno, posle je uslijedio poziv Partizana koji ni na koji način nisam htio da odbijem, jer sam tako ispunio svoj dječački san. Nisam ja bio neka krupna riba da bih stvarao sad neku pompu, ali izuzetno mi je drago što sam igrao za dva najveća kluba iz moje zemlje.

Bilo bi nezgodnije da si fudbaler koji je iz Zvezde prešao u Partizan.
Bilo je i nekih košarkaša koji su loše prošli. Kad oni nasjednu na te navijačke provokacije, onda su pečeni. Ali kad si miran i kad gledaš svoja posla, i navijači te ne diraju mnogo.

Gdje je najteže igrati u ABA ligi?
Iskreno, kad sam igrao u Partizanu i Zvezdi, Podgorica je bila jedan od najtežih terena za igru, bez sumnje. Trenutno Zadar nije u ligi, a uvijek je bilo izuzetno teško dobiti tamo. Na kraju krajeva kao i Partizana u Beogradu. Možda je na ta tri terena najteže dobiti, to je kao da si ne znam šta uradio.